Akcija na brak!

                 Lete mi, lete tridesete … I zajedno s njima i pravo na opuštenost, na ludiranja, sve dobija onaj teret odraslih, izvršavanja dužnosti. A dužnost svake fine djevojke od trideset ljeta jeste naravno- udaja !

                  A ona svakako iziskuje potragu niti više detaljnu niti zanimljivu već hitnu i efikasnu. I tada kao da se potraga za mladoženjom pretvara u kupovinu proizvoda na akciji u hipermarketu. Staneš ispred rafe i nađeš onaj najpovoljniji, po mogućnosti tri u jednom, u interesanntom omotu, da  mu rok vrijedi još koji dan, a za ostalo ćemo da vidimo.

                  Da li zaista ljubav vremenom postaje podcjenjena i postaje nevažan faktor u biranju budućeg mladoženje svjedoče iskustva mnogih žena . Ta čuvena rečenica “Ljubazan je, iz fine je kuće, ima stan, a eto, mogu ga i podnijeti.” - je jedna od glavnih parametara u takvim odabirima.

                 Dok vam se kao PR u ovom slučaju, ne menadžer, već PR-provodadžika, javljaju sve tetke, sestre i prijateljice teško se odbraniti i slijediti svoje želje. Ipak je kalendar odradio svoje. Vi više nemate pravo glasa.

                  Sa tri godine dobijate prvu pravu lutku, za polazak u školu rusačić, u srednjoj školi štiklice I šminku, na fakultetu nešto od skuplje literature, a za 30.rođendan krajnje vam je vrijeme da vam “poklone” muža. Tako lijepa, pametna, obrazovana I zabavna, a SAMA. Bože, sačuvaj!

       “Sama žena” je jedno od najtežih socio-oboljenja u našem društvu, i po mišljenju mnogih naših baka, tetki i svih žena koje su uplovile u brakove još u prošlom vijeku, teško izlječivih. Džaba vama sve fakulutske diplome, priznanja, volontoranja za Unicef ako nemate kući nekog kome trebate svaki dan peglati košulje Ii kuhati domaću kokošiju supu.  Sumnjivi ste “Udruženju komšija za moralna pitanja”. Danas je bolje živjeti sa nekim bez imalo poštovanja i ljubavi, pa makar i po cijenu da završite u crnoj hronici, samo ne daj Bože, da ostanete neudate. Šta će reći čaršija?!

Zato tu servis provodadžija odradi posao, a ostalo je na vama i vašem učenju gutanja riječi i misli.

      Naravno kakvo je stupanje u brak, bez mrsne svadbene proslave sa familijom do 13.koljena, koje nikada u životu niste ni vidjeli. I ta svadba obično ide iz krajnjosti u krajnost. Jer ili se osjećate kao upali u brazilski karneval, dok svi oko vas su veseliji jer se raduju što su vas se ipak “riješili” i što eto niste više ona što je kvarila prosjek familije .  Ili se to odradi kao potpisivanje Dejtonskog sporazuma u tajnosti jer vam je rok za udaju odavno prošao, pa se familija ne želi baš dičiti s vama . Oba izbora su kriva izbora, ako nisu  vašom odlukom, savjesnom i pribranom doneseni.

        Tužno bi zaista bilo da danas žena toliko obrazovana sa tolikim mogućnostima ipak ne zna da udovoji svojoj samoći i u živa u njoj ako tako želi. Pa zar seoska načela treba da vas vode kroz život. Pa nije muž modni dodatak. Nije  mini val. A uostalom ni mini val ne stoji svakom. Neko bolje nosi paž ili šiškice.

                 Tako ni brak ne ide uz svaku ženu. Neke su ipak mnogo uspješnije kada iza nje ne stoji nikakav muškarac!