Hello my name is fabilous!

              Prije neki dan prijateljica mi je poslala mejl, poprilično potresena i razočarana njegovim sadržajem. Nije mi dugo trebalo da shvatim o čemu se radi. Poslala mi je članak muško-šovinističkog naslova i sadržaja ponikao sa sajta istog takvog karaktera. Ime dotičnog autora neću spominjati, iz dva razloga jer ne želim da ga reklamiram, a drugi je taj da ova kolumna nema direktno veze sa njim već sa njegovim stavovima, krivim kao rijeka Drina, koje koliko sam zapazila prati i podržava mnogo tzv "frajerčina". O ukusima se ne raspravlja. Ali o činjenicama i argumentima svakako da. 

              U svojoj kolumni, No name boy, tako ćemo ga nazvati, blati jednu od junakinja hit ženske serije "Sex&City". Mislim da pogađate iz prve, riječ je o Samanthi Jones. Jer ona je po njemu simbol žena sumnjivog morala , koja privodi muškarce, "iskoraštava" ih, i odbacuje. Ekranizacija svih onih najgorih ženskih osobina u jednoj ženi. Problem je vjerovatno taj, jer kod nas ženu još uvijek vide samo za vretenom, kako ćuti i prede. I pritom se ne vežu za prvog muškarca koji ih pronađe, već same traže dalje. Priznajem, teška je to konkurencija u muško-ženskom svijetu. Imati "protivnika" koji razmišlja.

         Prvo, niti jednom rečenicom ne želim reći da je Samantha oličenje hrišćanskog morala, ali budimo realni malo je onih koji strogo žive po 10 Božijih zapovijedi, pogotovo muškaraca. Lik i radnja su smješteni u New Yorku gdje je hiperprodukcija totalno opravdana s obzirom da se radi o 8 miliona ljudi, a naravno za našu varoš je takav stil života ipak injekcija sa prevelikom dozom liberalizma. Moraćemo tabletu po tabletu. Da se svi ti pusti "pošteni tradicionalisti" ne šokiraju. Ima Samantha svojih mana, i tačno imaju ih i žene sa previše frajera. Zaboli glava od viška, u ovoj situaciji, pogotovo muškarca koji pokuša da se zauzme za takvu ženu. Dakle neosporno je da Samantha i sve žene koje odgovaraju stilu života ili karakteru tog tipa imaju svojih bubica. Saglasna sam. 

             Ali druga stvar u ovoj priči, neizbježna stvar jesu muškarci sa puno partnerki. Frajeri, frajerčine i meni lično najdraži naziv"playboy"-i . Šta ta riječ u nekom bukvalno lingvističkom raščlanjivanju uopšte znači; otprilike kao- dečko igrač- zvuči totalno (ne)bitno! Muškarci koji imaju ili su imali mnogo partnerki su samo emotvno nestabilni tipovi koji svoje disfunkcionalne korijene zakopavaju iza tih "one night stand"-ova, vezica i nevezivanja. Ne radi se tu niokakvim super moćima ili super junacima oni žive samo u stripovima i crtićima. Muškarci sa mnogo partnerki se baš kao i te prozvane žene sa puno partnera mogu osjećati postiđenim. To su najčešće oni sa prikrivenim Edipovim kompleksom, jer baš kako i sam Čola pjeva "Ti nikad nećeš biti kao moja mati", do one grupe što tvrdi sve su žene kurve takve se rode, svi oni tu negdje obitavaju, krijući se upravo iza ovakvih, gore pomenutih kolumni, punih totalno neargumentovanih potreba za pljuvanjem žena. 

I svi oni, bijeg od takvih sebe, traže upravo u zagrljajima nekih Samanthi. Ne znam možda je problem taj što je lik Samanthe Jones nekim ženama dao krila da progovore o nezadovoljstvu u vezi ili da okončaju takvu vezu. Možda se muškarci teško mire s tim što žene mogu sve što i oni. Ili kako je No name boy naveo takođe u kolumni, trebamo im biti zahvalne što smo ikad išta dobile, a sad još i da imamo pravo rušiti tabue. Slatko sam se nasmijala na to. Ali evo, hvala svim muškarcima i njemu prvom što su me inspirisali da napišem ovu kolumnu i što uopšte žene danas imaju pravo da ih pišu. Divno od njih, zar ne?! Možemo pročitati i nešto mimo recepata i upustava za pripremu jela sa kesica :)

          Bilo kako bilo, simbolično za kraj citat žene od koje je sve i poteklo "Hello, my name is fabilous!!!"