Srodne duše

Srodne duše. Hm...Pauza. Pauza u mojoj glavi. Pauza u ovom tekstu. Srodne duše. Opet izgovaram tu frazu, pomalo izlizanu i istrošenu od silnih definisanja. Prva asocijacija su mi hrast i vrba, srasli jedan uz drugi, u veliki čvor, simbol jedinstva, jedna velika krošnja snova.Tako različiti, a na prvi pogled ipak jedna cjelina!

          Da li postoji takva relacija između muškarca i žene? Da li je moguće da istim težnjama i istim ukusima, srastamo jedni sa drugima u jednu, neraskidivu cjelinu?! I to sve samo jedanput u životu?!

Jer čak i kad posjeku hrast ili vrbu, zauvijek ostaje legenda o ta dva srasla drveta, ispod kojeg su mnogi se zaklinjali na ljubav i mnogi provodili ljetne noći.

             Da li su muškarci u stanju shvatiti žene, njihovu senzibilnost, majčinske instikte, potrebu za zaštićenošću, potrebu za tim da mu bude cijeli svijet?!

              Da li smo mi žene u stanju shvatiti baš toliko muškarce, njihovu potrebu da budu glave kuće, kojoj smo ipak mi vrat, da li shvatamo njihovu potrebu da budu nadmoćna bića nabijena testosteronom koji moraju ponekad i lupiti šakom o sto, zagalamiti?

              Da li smo u stanju srasti toliko, baš kao hrast i vrba, neraskidivo, i to samo jednom u životu?! Samo sa jedanput u životu?!

              Šta znači srodna duša u muško-ženskom svijetu?! Da li je to nužno osoba s kojom smo u emotivnoj vezi, da li srodna duša znači da njegujemo istu naviku prema našoj potrebi da ne budemo sami, ili je to ipak mnogo uzvišeniji čin. Privilegija koju ne osjete baš svi u životu? Ili je to svaki onaj trenutak kada smo se uz nekog muškarca osjećali posebnom, nezamjenjivom?

           Vanesa Van Edvards, nagrađivana autorka koja se bavi proučavanjem ljudskog ponašanja, kaže kako ljude možemo podijeliti u dvije grupe: one koji vjeruju u jednog idealnog partnera  i na one koji vjeruju da sami utičemo na to kako će nam odnos izgledati, u zavisnosti od toga koliko se trudimo. Prema njenom iskustvu, ljudi iz prve grupe imaju veće šanse za razočarenje u ljubavne odnose. Kako objašnjava u svojoj studiji, oni će se previše brinuti oko toga jesu li zaista pronašli svoju srodnu dušu i treba li nastaviti dalje da traže, dok će ljudi iz druge grupe razmišljati o tome kako mogu unaprediti postojeći odnos.

              Da li su srodne duše srasla vrba i hrast ili su srodne duše vjetrovi koji se seljakaju iz mjesta u mjesto, i u svakom bude neko drugo (ne)vrijeme?!

Volim bezgraničnost, volim raznolikost, stoga želim vjerovati da je ipak ovo drugo, da srodne duše možemo sresti više puta na bulevaru života. Da to nije samo jedan susret koji se zapečačen neuspjehom samo pretvara u zastarjelu uspomenu. Želim vjerovati da su srodne duše ljudi koje možemo svaki dan sresti na ulici, da u svakom od nas ima ono nešto sitno što nas veže.

Vjerujte i vi. Lakše je. Jer nismo svi rođeni da puštamo korjenje, neki od nas ipak vole ostati nestalni ali snažni kao vjetar! J