Ja, ja i Irena

                                Da li između hrišćanskog praštanja i prevelike žrtve zbog drugog postoji granica? Da li su je sve žene jasno definisale kroz odrastanje, ili neke ostaju imune na to znanje kroz život, praštajući i kad treba i kad ne treba samo jer je to linija lakšeg otpora.  Jer kad nešto ne oprostiš, nosiš dio tuđeg tereta na sebi. Svi mi griješimo, ali oproštati stalno nekom čiji je svaki potez prema nama greška, znači pomiriti se sa tim da smo i mi sami kao i taj odnos koji slavimo tim pomirenjem, jedna obična crna mrlja mastila razlivena na listu papira. Tu nema dragocijenih riječi, tu nema vrijednih misli, samo mrlja od mastila, kao odraz greške. Tu nema prave ljubavi. Ona je zagubljena negdje između ivica i jezgra razlivene mase. Tek ponekad zavapi, kao sunce u zimu.              Zašto postoje žene koje sve praštaju muškarcu? Da bi z...

          “ Hej ljepotice moje prijateljice“, taktovi omiljene pjesme za sve nas koje imamo svoje vjerne druge, koje su sa nama letile najplavljim nebom, i ležale na najcrnjoj zemlji!                                                          Prijateljice! One koje nas uvijek razumiju, one koje vjeruju u naša obećanja, čak i kad znaju da ćemo ih pogaziti. „Kunem se, da neću više kasniti“ i onda zakasniš pola sata, niti namjerno, niti slučajno, već prosto jer si takva usporena i razmažena, a ona te prihvata takvom i sa svim tim tvojim bubicama, doživljava te kao zrelu i pametnu ženu, daje ti slobodu da se osjećaš superiornom, iako nikada u životu zaista nisi osvojila...

Sigurna sam da je većina od vas koja ovo čita makar jednom nogirala frajera koji joj je  sve nudio. Brak, djecu, i život kao iz reklame za Coca-colu! O, da! Oni fini frajeri kraj kojih se osjetite hollywoodski glamurozno ali i preneurotično slabo jer ste vi kao žena manje spremni za bračne obaveze nego on. On je taj koji vas vidi kao majku svoje djece, a vi se ipak još uvijek vidite na koktelu sa najboljim prijateljicama. I da tu je tačka vrenja, gdje ga ostavljate potkrijepljeni svim onim glupim izgovorima, nisi ti, ja sam i slično! Naravno, vi se vraćate maratonu ganjanja svog Mr Big-a, onog koji vas nikad nije bio vrijedan, ali je bio dovoljno vatren da potpali sve vaše divljačke varnice ljubavi sa tv ekrana! Do preokreta opet dolazi ili nekoliko mjeseci ili nekoliko godina kasnije, kada shvatate da ste izgubili trku sa drugom ženom, a da gubite i trku sa vremenom i godinama i vraćate se svom frajeru iz reklame za Coca-Colu! Naravno taj frajer, ipak ima malo više samop...

Srodne duše. Hm...Pauza. Pauza u mojoj glavi. Pauza u ovom tekstu. Srodne duše. Opet izgovaram tu frazu, pomalo izlizanu i istrošenu od silnih definisanja. Prva asocijacija su mi hrast i vrba, srasli jedan uz drugi, u veliki čvor, simbol jedinstva, jedna velika krošnja snova.Tako različiti, a na prvi pogled ipak jedna cjelina!           Da li postoji takva relacija između muškarca i žene? Da li je moguće da istim težnjama i istim ukusima, srastamo jedni sa drugima u jednu, neraskidivu cjelinu?! I to sve samo jedanput u životu?! Jer čak i kad posjeku hrast ili vrbu, zauvijek ostaje legenda o ta dva srasla drveta, ispod kojeg su mnogi se zaklinjali na ljubav i mnogi provodili ljetne noći.              Da li su muškarci u stanju shvatiti žene, njihovu senzibilnost, majčinske instikte, potrebu za zaštićenošću, potrebu za tim da mu bude cijeli svijet?!            ...